Autorica: Nikolina Banić
U nedjelju navečer oko 19:00 sati, povodom Dana žena u splitskom MKC-u otvorena je izložba Influencerica Ulla. Ulla je dakle influencerica, koja u sretnoj simbiozi s menadžericom čini Ab Fab agenciju. U maniri camp-a, ona propituje i komentira tekuće društvene trendove te uspješno nasmijava Instagram pratitelje. Toplo preporučam svima koji nisu da je zaprate. Izložba je prikazala nekih oko 130 fotografija i dvadesetak video radova nastalih u proteklih godinu dana Ulline hiperprodukcije. Brojne fotografije su prodane odmah na otvorenju. Za ovaj grad je jako neobično da otvorenju nazoči preko stotina ljudi. Nisam nikad MKC vidila toliko pun. Splitska publika voli drag pa to donekle objašnjava posjećenost. S druge strane Ulla je osebujna ličnost sam po sebi; ekstrovert, karizmatičan, simpatičan, sam je sebi najbolji marketing. Event je organiziran na razini, bilo je tu sushija i šampanjca, dj-ica je stvarala ugodnu glazbenu poozadinu… Svi smo se nešto vrpoljili, kao da nismo u Splitu, nego u nekom gradu visoke kulture. U jednom trenutku svjetla su se ugasila, a sama Ulla se sva u dragu spustila niz vijugave stepenice. Imala je dugu svjetlucavu haljinu i veliku plavu periku kao Elsa iz Frozen. Ljudi su pljeskali u ekstazi, ko da su ugledali Gospu, a Ulla je sišla među njih i izvela jedan performans u svom stilu. Zatim se praćena pljeskom i uzdasima uspela drugim stepenicama i misteriozno nestala na katu. Kasnije se vratila obučena casual i grlila posjetitelje do kasno u noć. Svi su htjeli zagrit Ullu i Ulla je htjela zagrlit svih.
Ranije ove godine, negdje početkom veljače, Ulla je imao izlaganje u Info zoni u sklopu jedne edukacije o nasilju nad LGBTIQ+ osobama. Izlaganje se sastojalo od toga da publici objasni koliko su ga puta istukli u životu zato što je peder. Čitavu osnovnu i srednju školu; prije škole, poslije škole, na odmoru, na stanici i tako dalje. Svi su htjeli istuć Ullu pedera. Nije on to izlagao kao da se sažaljeva ili kao da je to neko čudo, ne, pričao je to istim tonom kao da ti priča kako je ujutro išao po kruh i krafne. Istukli su ga više puta nego što može zapamtit. Zadnji put je to bilo 2009-e u blizini Doma mladih. Njih šest na njega jednoga, štrkljavoga. I još deset sa strane gleda. Nakon toga se skupio i otišao u inozemstvo. Nije mogao više. Svrha tih batina je da ubiju pederluk u čovjeku. Da posrame i potisnu. Ovi Ullini su skoro uspjeli. Potjerali su ga iz grada. Nije ga bilo par godina. Kaže da se vani zaliječio. Da je shvatio da je drugačiji svijet moguć. Da život može biti drugačiji. Radio je čovjek na sebi, puno i godinama. Kada se vratio, zauzeo je malo drugačiji stav prema sebi i okolini. Zapravo puno drugčiji. Nema u njega potisni, nego samo pojačaj. Toliko je velika ta promjena iznutra da ne da više nema nasilja, nego ne znam kako da je drugačije opišem osim primjerom: on razvija persone koje čitavu priču s pederlukom nose tri koraka naprijed. On obuče haljinu i štikle i u sred bijela dana s mikrofonom oponaša Mariahu Carey na javnom mjestu. Snima čovjek influencericu Ullu. Čovjek radi. U agenciji. Čovjek se izražava. Usput maše prolaznicima na takav način da ni njima ne preostaje ništa drugo nego da veselo odmahnu nazad.
S balkona galerije MKC-a se može vidjeti mjesto gdje su ga zadnji put istukli zbog toga što je peder. A sada ga evo, ni dvadeset metara dalje, umjetnik, ima izložbu, spušta se sav famozan niz vijugave stepenice i blješti, a stotinu ljudi mu plješće ko ludo baš zato što je takav kakav jest, što god to bilo. Zar to nije nevjerojatno. Ista osoba, isti grad, isto mjesto. Pušila sam na otvorenju na tom balkonu i gledala to kobno mjesto. Zamišljala sam tog mladića kako se diže nakon tuče, otresa prašinu i lišće sa sebe, tetura do zgrade, a zatim silazi niz stepenice MKC-a kao kraljica večeri. Silazi u gomilu ljudi koja ga samo želi zagrliti. Ali ček, pa nisam morala ni zamišljati, to se zbilja dogodilo.
Ako ima koji tipfeler u ovom tekstu, to je zato što mi se oči magle od suza pa ne vidim.
