U subotu (27. lipnja) ulicama Splita prodefilirala je 15. Povorka ponosa. Ovogodišnji Split Pride održan je pod motom „Nije me mater rodila da mučin“, a bio je posvećen iskustvima LGBTIQ+ učenika i učenica te mjestu koje obrazovni sustav ima u oblikovanju sigurnijeg i pravednijeg društva za sve mlade.
U nastavku donosimo proglas kojeg je Nika Marin, jedna od organizatorica ovogodišnjeg Pride-a, izgovorila pred okupljenin građanima, građanima te nebinarnim osobama na splitskoj Pajaci.
PROGLAS Split Pride 2026.
Kad pričamo o školskim danima, često pričamo o lipim uspomenama. O prijateljstvima, omiljenim profama, simpatijama.
Često čujemo “Ajme da mi se vratit u školske dane.”
Ali lgbt mladima često nije tako. Nama je često škola bila misto u kojem smo naučili da je sigurnije šutit, nego bit ono sto jesmo.
Mi lezbijke, gejevi, biseksualni, trans, interspolni, nebinarni i queer ljudi godinama smo učili spuštati glas, procjenjivati prostor i paziti koliko sebe smijemo pokazati.
Danas stojimo ovdje za sve one koji još uvijek sjede u školskim klupama i uče isto.
U Dalmaciji postoji riječ “mučati” koja znači šutjeti.
Ali kad te cijeli život uče da mučiš, šutnja prestane biti izbor.
Postane strah. Postane navika i način preživljavanja. Mučanje postaje mučenje.
Previše djece i mladih još uvijek odrasta u školama u kojima ih se uči da je sigurnije šutjeti nego postojati.
Šutimo u učionici i u svlačionici. Šutimo kad krenu uvrede i nitko ne reagira.
Šutimo kad profesor čuje i nastavi predavati.
Šutimo kad se nasilje naziva šalom.
Šutimo kad odrasli okreću glavu.
Šutnja nikada nije neutralna.
Kad škole šute, nasilje prolazi.
Kad sustav šuti, diskriminacija postaje normalna.
Kad odrasli šute, djeca ostaju sama.
Imamo mi istraživanja, neću vas sad pilat sa statistikama, a ta istraživanja već godinama govore isto – LGBTIQ mladi u Hrvatskoj i Splitu odrastaju uz strah, ignoriranje, nasilje i osjećaj da za njih nema mjesta. I ne radi se uvik o otvorenoj mržnji. Nekad je to samo nevidljivost.
Učionice u kojima nas nema.
Udžbenici u kojima ne postojimo.
Nastava u kojoj se o nama govori samo kao o problemu, prijetnji ili se o nama ne govori nikako.
I zato danas glasno protestiramo.
Želimo pričat o pravu da postojiš bez straha.
O pravu da dijete u školi ne mora prvo naučiti skrivati sebe da bi moglo učiti.
Tek tad može stvarat lipe uspomene, prijateljstva, simpatije.
Ove godine prošlo je petnaest godina od prvog Split Pridea.
Petnaest godina.
Djeca koja su tada sjedila i mučala u školskim klupama danas su odrasli ljudi.
Danas su liječnice i medicinske sestre, profesorice i profesori, programeri, umjetnice, radnici. Neki od njih su i roditelji.
I danas stoje pred učionicama u kojima nove generacije djece još uvijek muče i o njima se ne govori. Sustavno ih se briše.
Jer u svakoj školi uvijek je bilo nekoga od nas.
Samo su nas naučili da šutimo.
A mi više ne pristajemo na to.
Ne pristajemo na škole koje reagiraju tek kad bude prekasno.
Ne pristajemo na sustav u kojem nastavnici nemaju podršku i edukaciju čak i kad žele zaštiti LGBTIQ djecu.
Ne pristajemo na obrazovanje u kojem su queer životi izbrisani iz kurikuluma, udžbenika i razgovora o društvu, povijesti i ljudskim pravima.
Tražimo škole koje reagiraju na govor mržnje.
Tražimo obrazovanje koje uključuje, a ne briše.
Tražimo prostor u kojem različitost neće biti razlog za nasilje, nego normalan dio ljudskog iskustva.
Jer škola ne smije biti mjesto preživljavanja.
Škola mora biti mjesto sigurnosti.
Mjesto u kojem dijete može učiti bez straha da će biti ismijano, odbačeno ili samo.
Mi nismo ideologija ni prijetnja.
Nismo tema za raspravu.
Mi smo ljudi, djeca koja su nekad sjedila u tim istim klupama, a danas su odrasla.
Zato danas nismo tu samo za sebe.
Tu smo za svako dijete koje trenutno sjedi u učionici i misli da je jedino, samo, ignorirano i napušteno.
Za svako dijete koje spušta glas kad govori o sebi.
Za svako dijete koje je naučilo da je tišina uvik sigurnija od istine.
I hodamo da generacije koje dolaze više nikada ne moraju učiti kako šutjeti da bi preživjele.
Jer šutnja nije zlato.
Šutnja nas nikada nije uistinu zaštitila.
Dosta je mučanja. Nikoga mater nije rodila da muči.
Aktivnost se provodi u sklopu programa LGBT centar Split – Glasovi za promjenu koji se realizira u sklopu programa Impact4Values 2.0. Financirano sredstvima Europske unije.
Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
