Poslušajte podcast emisije Queer u Eteru, koja je na internetskim valovima community radija KLFM emitirana 3. listopada, i naučite što je to heteroseksualna privilegija a što heteroseksualni spektakl i kakve to veze ima sa životima LGBTIQ osoba. Kroz temu će vas provesti Lana i to uz nemalu pomoć crtica i komentara naših sugovornika – Ogle, Marine i Marka. Za glazbeni odabir zaslužan je Gabi, a Igor pak za montažu emisije.
Kao podlogu za ovu emisiju još jednom smo se koristili idejama francuskog pisca i filozofa Didiera Eribona iz njegove kultne knjige „Insult and the Making of the Gay Self“. Kako nam objašnjava sam Eribon govoreći o današnjoj temi emisije, u javnom prostoru heteroseksualnost je sveprisutna, vidljiva, manifestirana u svakom trenutku, u svakoj gesti, u svakom razgovoru – kao što možemo posvjedočiti u svakom odlasku u kino, u kafić, u restoran, u vožnji autobusom, ili u razgovoru na poslu. Javna sfera je mjesto u kojem heteroseksualci imaju mogućnost prikazivati svoju naklonost i seksualnost. Svakodnevno, u bilo koje doba, na bilo kojem mjestu, ulica nudi spektakl heteroseksualnih parova svih uzrasta koji se ljube i drže za ruke.
PRIVATNO/JAVNO
Da bismo u potpunosti shvatili pojam Heteroseksualnog spektakla moramo posebnu pozornost pridati idejama privatnog i javnog prostora. One su nešto što smo već spominjali u emisijama, no toliko su sveprisutne i važne unutar Queer i feminističke teorije da im se moramo još jednom vratiti.
Javni život je fundamentalno povezan sa heteroseksualnošću i isključuje sve što odudara od nje. Feminizam je davno raščlanio kategorije javnog i privatnog, te kako te odvojene sfere imaju za svrhu dodjeljivanje uloga. One su zaslužne za podjelu rada između spolova – javno za muškarce, privatno za žene. Slično tome, Didier tumači kako je javni prostor u suštini heteroseksualan i homoseksualci se shodno tome moraju držati svojih privatnih sfera. Također, primjećuje kako su svi oblici maskuline društvenosti (odnosno života koji muškarci vode s drugim muškarcima), mizogini i bazirani na isključivanju homoseksualnosti. Što Didier opisuje ovdje bi danas nazvali toksičnim maskulinitetom. Maskulinitet je taj koji se javno utvrđuje naspram homoseksualnosti, a gay muškarci su svedeni na „razinu“ žena. On naravno dolazi sa konstantnom prijetnjom nasiljem.
OPRESIJA
Kada se gejeve i lezbijke prekorava za izlaganje njihovih privatnih života u javnosti, i za prelaženje granice između javnog i privatnog, ovdje se opet radi o zaštiti privilegije – konkretno, heteroseksualne privilegije. Didier kratko ali pronicljivo komentira kako ovakvi argumenti o „provokaciji“ u javnom prostoru, nakon desetljeća feminističke kritike, svjedoče činjenici da razum i argument nikada neće moći nadvladati ideologiju. Također, ovakvi slučajevi pokazuju
kako će uvijek postojati ljudi pretjerano revni braniti strukture opresije i uspostavljene društvene hijerarhije.
Iste te strukture opresije odgovorne su za „duple“ živote na koje su osuđeni mnogi queer pojedinci. A to je vođenje dvostrukih života; u javnom prostoru, te unutar privatne sfere.
Opozicija između javnog i privatnog se uzima zdravo za gotovo do te mjere da čim ju neka queer osoba (npr. Gay muškarac) prestane poštivati (ili odluči ju ne poštivati više – pošto su je većinu svog života poštivali), čim on javno obznani svoju seksualnost (i priča o njoj na radnom mjestu), odmah ga se optuži da se razbacuje svojom seksualnošću, i da ju propagira.
Emisija Queer u Eteru realizira se uz financijsku podršku Ministarstva kulture i medija RH. Rad kolektiva queerANarchive i LGBT centra Split financijski podržava Zaklada Kultura nova. Mišljenja izražena u emisiji mišljenja su autorica i autora i ne odražavaju stavove donatora.
