Heteroseksualna većina još uvijek blagonaklono ne gleda na mogućnost da osobe drugog i drugačijeg rodnog identiteta i seksualne orijentacije zatrudne te da imaju djecu, tako istim osobama njihov već dobro poznati manjinski status možemo podebljati i statusom reproduktivne manjine.
Da je ova tema više no aktualna, ne upućuju nas samo teoretičari i drugi mislioci koji već desetljećima istražuju heteronormativni poredak, ili se pak protiv istog bore svim raspoloživim sredstvima. Aktualnost ovoj temi prije svega daje nezaustavljiv razvoj reproduktivnih tehnologija, među kojima je poprilično dobro poznata medicinski potpomognuta oplodnja. Upravo razvoj tih tehnologija i njihove neslućene mogućnosti konačno su oborile mit o tome da jedino sjedinjenje muškarca i žene može biti osnova za stvaranje potomaka, a time i za roditeljstvo. Naime, reproduktivne tehnologije utvrdile su činjenicu da je reprodukcija ponajprije spajanje haploidnih stanica. I time su omogućile da osobe drugih i drugačijih spolnih, seksualnih i tjelesnih karakteristika zasnivaju potomstvo i to mimo političkih i ideoloških okvira te mimo heteroseksualnog ugovora.
U razlaganju pomažu nam dvojica trans muškaraca – španolski teoretičar Paul B. Preciado sa svojom zbirkom eseja An Apartment on Uranus te američki teoretičar Jack J. Halberstem sa svojim priručnikom i vodičem kroz kolaps heteronorativnosti pod nazivom Gaga Feminism. Nezaobilazne su pritom i slavne feministice i teoretičarke iz 70-tih godina prošlog stoljeća – s jedne strane Monique Witting, koja je zakljuučila da je heteroseksualnost zapravo politički režim, te Sulamith Firestone, koja je u reproduktivnim tehnologijama vidjela i vjesnike i nositelje društvenih promjena.
POVIJESNI ASPEKT PRIČE O REPRODUKTIVNIM MANJINAMA I UPLIV HETEROSEKSUALNOG UGOVORA
Osvrnut ćemo se na povijesni aspekt priče o reproduktivnim manjinama. Pa i na heteroseksualni ugovor koji je takve manjine zapravo proizveo. Kako ističe Preciado, različiti oblici moći su kroz čitavu povijest nastojali kontrolirati reproduktivne procese i gurati ih isključivo u okvire strogih heteroseksualnih odnosa i praksi. A da bi se reproduktivni procesi odvijali baš onako kako je zamišljeno, uspostavljena je dominacija nad ženskim tijelom, točnije, potencijalno trudnom maternicom.
Povijesno gledano, različiti oblici moći nastojali su kontrolirati reproduktivne procese. Sve do dvadesetog stoljeća, prije nego što je bilo moguće intervenirati na molekularnoj razini, najjača dominacija bila je nad ženskim tijelom, potencijalno trudnom maternicom. Heteroseksualnost je korištena kao društvena tehnologija politički potpomognute reprodukcije. Brak je bio neophodna patrijarhalna institucija za svijet bez kontracepcijskih pilula ili testova očinstva: sve što je maternica proizvodila smatralo se vlasništvom pater familiasa.
PAUL B. PRECIADO: Sva tijela čiji spolna spajanja nisu mogla dovesti do procesa reprodukcije bila su isključena iz “heteroseksualnog ugovora” koji je temelj modernih demokracija. Asimetrična, normativna karakteristika ovog ugovora navela je Monique Wittig da 1970-ih kaže kako heteroseksualnost nije bila samo seksualna praksa, već ponajprije politički režim.
REPERKUSIJE TEHNOLOŠKIH INOVACIJA NA LJUDSKU REPRODUKCIJU
Slijedi priča o nadama i predviđanjima kanadsko-američke feministkinje i teoretičarke Sulamith Firestone. Ona je razmišljajući o reproduktivnim tehnologijama dobro zaključila da društvene promjene neminovno slijede kada se dogode tehnološke inovacije na polju ljudske reprodukcije, i kada one postanu svima dostupne. Te društvene promjene naročito se tiču uvriježenih muško-ženskih odnosa. Naime, u napretku reproduktivnih tehnologija Firestone je uvidjela stvaranje idealnih okolnosti za feminističku revoluciju, a time i za eliminaciju muških privilegija te za dokidanje genitalnih razlika koje će kulturno i društveno prestati biti bitne. Zanimljivo je pritom da joj ni na kraj pameti nije bila ideja da bi na potomcima mogli raditi i lezbijski ili gej parovi. Kao i da bi muškarci mogli jednom zatrudnjeti.
JACK HALBERSTEM: [Shulamith] Firestone je predvidjela da će, kada reproduktivne tehnologije postanu dostupne svim ženama, mnoge žene odlučiti da ne rađaju djecu, nego će tu privilegiju rado prepustiti medicinskom laboratoriju. A kada bi taj dan došao, prema Firestoneu, dogodila bi se feministička revolucija, jer bi žene bile oslobođene stare izreke da je “anatomija sudbina”, te bi jednakost spolova konačno bila moguća.
SULAMITH FIRESTONE: Kao što je krajnji cilj socijalističke revolucije bio ne samo eliminacija privilegija ekonomske klase nego i samih ekonomskih klasnih razlika, tako i krajnji cilj feminističke revolucije mora biti, za razliku od cilja prvog feminističkog vala, ne samo eliminacija muških privilegija već i spolnih razlika po sebi: genitalne razlike među ljudskim bićima time kulturnuno više ne bi bile bitne.
JACK HALBERSTEM: Firestone nije predvidjela trudnog muškarca, što je nepotrebno reći, niti je predvidjela lezbijske mame ili tate, ali je bila u pravu u svojim previđanjima da kada se dogode promjene u području reproduktivnih tehnologija, društvene promjene su neizbježne.
Kako ističe Halberstem, reproduktivne tehnologije mogu biti napredne te i dalje napredovati. Ali boji se da će ideologija roditeljstva vjerojatno ostati iskonska. S druge pak strane, pojava trudnih muškaraca, zapravo trans muškaraca koji su zanijeli, zacijelo je pokazatelj da se pojavljuje nova politika reprodukcije, sa svim vrstama nepredviđenih posljedica.
POGREŠNO POISTOVJEĆIVANJE SPOLNE REPRODUKCIJE I HETEROSEKSUALNOSTI
Preciadom se pak pozabavio dominantnom zabludom kojom se pogrešno poistovjećuje spolna reprodukcija i heteroseksualnost. On konstatira da se prokreacija još uvijek odvija pod paskom politike i vladajuće ideologije, ali i upozorava da to ne mora biti tako, što potvrđuju gole biološke činjenice. Naime, spolna reprodukcija ne zahtijeva ni spolnu niti političku zajednicu muškarca i žene, jer je riječ o procesu rekombinacije genetskog materijala dviju haploidnih stanica. Kada je riječ o homoseksualcima i transeksualcima, aseksualcima ili onima s funkcionalnom raznolikošću, poticanje susreta njihovih genetskih materijala nije moguće putem prodiranja penisa u vaginu praćenog ejakulacijom. Ali sama činjenica da su te osobe plodne, daje im za pravo da svoj genetski materijal, kao i heteroseksualci, prenose dalje.
PAUL B. PRECIADO: …haplodne stanice se nikada ne susreću slučajno. Sve ljudske životinje razmnožavaju se na politički potpomognut način. Reprodukcija uvijek podrazumijeva kolektivizaciju genetskog materijala tijela kroz jednu više ili manje reguliranu društvenu praksu, bilo heteroseksualnom tehnikom (ejakulacija penisa u vaginu), bilo prijateljskom razmjenom tekućina, ili pražnjenjem šprice u jednoj klinici ili u Petrijevoj zdjelici u jednom laboratoriju.
PAUL B. PRECIADO: U biološkom smislu, tvrditi da je spolno spajanje muškarca i žene neophodno za pokretanje procesa spolnog razmnožavanja jednako je neznanstveno kao što su i one tvrdnje koje su običavale podržavati reprodukciju koja se može dogoditi samo između dva subjekta koji dijele istu religiju, istu boju kože ili isti društveni status. Ako smo danas u stanju ove tvrdnje identificirati kao političke recepte povezane s religijskim, rasnim ili klasnim ideologijama, trebali bismo biti sposobni prepoznati heteroseksističku ideologiju koja mobilizira argumente koji seksualno-političku zajednicu muškarca i žene čine nužnim uvjetom za reprodukciju.
PAUL B. PRECIADO: Za homoseksualce, za neke transseksualce, za neke heteroseksualce, za aseksualce, te za neke ljude s funkcionalnom raznolikošću, poticanje susreta njihovih genetskih materijala nije moguće putem prodiranja penisa u vaginu praćen ejakulacijom. Ali to ne znači da nisu plodni ili da nemaju pravo prenositi svoje genetske informacije. Homoseksualci, transseksualci, aseksualci i ljudi s funkcionalnom raznolikošću – nisu samo seksualne manjine, oni su ujedno i reproduktivne manjine.
PAUL B. PRECIADO: Do sada smo svoju spolnu, seksualnu i tjelesnu disidenciju plaćali genetskom šutnjom naših kromosoma,… bili smo politički sterilizirani.
