Same riječi peder i lezbe, prilično uvriježene u svakodnevnom govoru, posebice ona prva – razotkrivaju cijeli portret odnosno sliku koju je o nama samima skrojila i nametnula društvena većina. Portret, naravno, podrazumijeva da mi znatno ne odudaramo jedni od drugih, da smo osobe s prilično sličnim ili istim karakternim crtama. Uglavnom, kako kaže naš narod – svi su oni isti. Portret svih pripadnika te naše vrste, taj zbir predrasuda i stereotipa, zbroj karakteristika koje su devijantne pa time i nepoćudne – dovoljno je bogat i na krivo nasađen da budemo predmet ismijavanja i sramoćenja, omalovažavanja i prijetnji, nasilja i raznih drugih smetnji. Biti dio takve skupine, pripadnik takve manjine čiji društveni status ne može biti nikako viši od inferiornog, svakako nije poželjno, ni prihvatljivo, a najmanje je korisno.
S takvom slikom o sebi nije baš lako “hodati” po svijetu. Nije stoga ni čudno što poneke od LGBT osoba žele pobjeći glavom bez obzira, što se žele izdvojiti iz takve skupine kojoj samo po svojoj seksualnoj orijentaciji pripadaju, što žele zatajiti sebe – i sebi i drugima. Neprihvaćanje vlastitog pederluka ili lezbejštine, isto onako kako to radi netolerantna okolina u kojoj se rađamo, odrastamo, u kojoj živimo, može nam toliko pomutiti pamet da se zadesimo u stanju ozbiljne duševne bolesti. Može nam se, dakle, dogoditi da toliko zastranimo i da od tolikog neprihvaćanja onoga što zapravo jesmo – zamrzimo sami sebe.
Samomržnja u našem slučaju ili, knjiški rečeno, internalizirana homofobija ne otkriva samo jedan nesretan odnos sa samim sobom. Ona nas naravno tjera da izgradimo jedan dvostruki život u kojem će uvijek neminovno biti prisutan strah od razotkrivanja. Ili nas pak primorava da krenemo heteroseksualnim putem, da se sparimo s osobom suprotnom spola, pa čak i da se podvrgnemo psihijatrijskoj ili kakvoj drugoj terapiji ne bi li se popravili i ispravili. Ista ta naša samomržnja određuje i naš odnos prema ostatku LGBT populacije, dakle, prema onima u kojima se možemo prepoznati, koji su nam slični. Tako se nerijetko događa da tu našu negativnu emociju preusmjerimo prema drugim LGBT-ovcima. To je ono kada kao i “svi ostali” vrijeđamo i obezvrjeđujemo, ismijavamo i podapinjemo noge baš onima koji su što se položaja u društvu tiče – na jednakim mukama kao i mi. A sve to ne bi li se distancirali od zajednice, pa tako i od onog dijela sebe koji ne možemo nikako prihvatiti.
Tekst je nastao kolaborativno u okviru čitateljskog kluba qRUŽOK, a poslužio je kao predložak za temu radijske emisije Queer u Eteru koja će se na valovima community radija KLFM emtirati 28. lipnja 2021. Emisija Queer u eteru realizira se uz financijsku podršku Zaklade Kultura nova i Ministarstva kulture i medija RH. Mišljenja izražena u emisiji mišljenja su autora/ica i ne odražavaju stavove donatora.
